Splintovi u stomatologiji
Splintovi u stomatologiji predstavlja svojevrsni štitnik za zube i desni. Najčešće se koriste kao deo terapije kod osoba koje imaju problem bruksizma ili bruksomanije.
Bruksizam je prekomerno stiskanje i škrgutanje zubima koje nije povezano sa pokretima žvakanja. Manifestuje se nesvesnim pokretima u toku noći. Mada se može javiti i danju, ali ređe. U stanju budnosti češće se javlja bruksomanija. Odnosno, svesno škripanje zubima u budnom stanju.
S obzirom da ovi problemi pogađaju 30 do 50 odsto ljudi, oba pola i to najčešće u starosti od 20 do 45 godina, stomatološka ordinacija Lumident Studio vam otkriva kako se koriste splintovi u stomatologiji
Kada su se pojavili splintovi u stomatologiji?
Verovali ili ne, splintovi koji se koristi u savremenoj stomatologiji vodi poreklo iz boksa. Prvobitno su bokseri štitili vilicu stavljajujući u usta tkanine od pamuka, sunđere ili male komade drveta. Kako ova pomagala nisu bila efikasna britanski stomatolog Woolf Krause došao je na ideju da napravi specijalne uređaje koji će služiti kao zaštita. Tako su se 1892. godine pojavili prvi štitnici od prirodne gumene smole.
Četiri decenije kasnije splint je zvanično ušao u stomatologiju. Naime, Dr Clearance Mayer stomatolog i bokserski inspektor Atletske komisije u Nju Jork, dao je prvi opis štitnika, navodeći da se moraju izrađivati po meri, od uzetih otisaka, a kao materijali služili su vosak i guma.
Značajan korak u razvoju usledio je 1947. godine kada je zubar iz Los Anđelesa, Rodney O. Lilyquist, napravio proboj koristeći providnu akrilnu smolu da bi formirao svoju verziju splinta za zube. Oblikovan tako da nenametljivo prelazi preko gornjih ili donjih zuba, akrilni štitnik za usta bio je izrazito poboljšanje u odnosu na dotadašnje modele.
Sa razvojem stomatoloških materijala i splint je doživeo usavršavanje.
Vrste splintova
Postoje različite vrste splintova ili štitnika za zube. Najpoznatiji je svakako okluzalni splint koje je prvi i nastao. Izradjuje se od čvrstog silikona najcesce debljine 2 mm ali moze biti po potrebi i deblji. Ima za cilj da spreči kontakte izmedju zuba koji su u slučaju bruksizma nefiziološki, znači prekomerni i prejaki. Time se polako i izbacuje loša navika škrgutanja i škripanja zubima.
U slucaju velikog oštećenja zubne supstance usled bruksizma, nastanka recesija i hroničnog bola u temporomandibularnom zglobu moze se praviti i deblji splint, a u terapiju se pored splinta mogu uključiti i medikamenti.
Ukoliko se pacijent teško navikava na bruksosplint može se prvo izraditi tvrdo-mekani splint od 1mm debljine kao privremeno rešenje dok se malo ne stekne navika nošenja.
Danas se uglavnom ovi splintovi zovu brukso- splintovi, koji se zovu i night guard, jer se najčešće nose noću.
Takodje kod rešavanja bezubosti pomoću krunica na implantima neophodan je splint u slučaju bruksizma ili nepravilnog zagrižaja jer sprečava nepovoljne sile koje bi mogle da oštete čak i sam implantat u kosti i dovede do njegovog ispadanja.
Druga najčešća vrsta splinta je retencioni splint– koji se koristi u ortodonciji. On predstavlja završnu fazu ortodontske terapije fiksnim protezama. Mora se nositi nakon skidanja bravica u prvo vreme praktično stalno, a kako vreme protiče nakon par meseci samo noću. Takodje je čvrst i sprecava pomeranje zuba odnosno vraćanje u prvobitnu nepravilnost.
Zašto je neophodna upotreba splintova u stomatologiji?
Night guard, kako se još naziva splint u stomatologiji, sprečava svesno i nesvesno škripanje zuba. Samim tim eliminiše komplikacije koje mogu da izazovu bruksizam i bruksomanija.
Škripanjem se razvija sila koja je i 2 puta veća od one koju zubi trpe prilikom žvakanja hrane. Što za posledicu ima trošenje zubnog tkiva, stvaranje pukotina na zubnoj gleđi, pa i ispadanje plombi i bol koji je naročito izražen neposredno nakon buđenja.
Ukoliko se ne započne sa nošenjem splinta bruksizam i bruksomanija dovode do većih problema, kao što su preosetljivost zuba, propadanja viličnog zgloba, konstantni bol u predelu lica, bol u predelu vrata i ramena. Primetno je i povlačenje desni što dalje vodi ka ozbiljnom oboljenju potpornog aparata – parodontopatiji.
Splintom se takođe podiže zagrižaj kod kompleksnih protetskih slučajeva kada pacijent privikava vilični zglob na buduće krunice. Tada se izradjuje na osnovu preciznog otiska i nosi par meseci dok se ne uspostave novi impulsi ka mozgu i vilični zglob ne prilagodi novoj visini zagrižaja i funkciji.
Na kraju, šta bismo bez splinta u estetskoj stomatologiji? Splintovi od meke plastike tj. silikona služe za postavljenje gelova u njih kod kućne metode izbeljivanja zuba.
Svi splintovi bez obzira na svoju namenu moraju biti izradjeni individualno za svakog pacijenta prema uzetim otiscima gornje i donje vilice. Moraju se održavati čistim i kada dodje do progrizanja ili propadanja materijala, zameniti novim.
Kako se izrađuju splintovi u stomatologiji?
Splintovi u stomatologiji se izrađuje na osnovu uzetog otiska. Postupak uzimanja otiska je isti kao pri izradi proteze ili mosta. Što znači da se pravi specijalno za svakog pacijenta. Jedino na taj način je zagarantovano dobro prianjanje i funkcionalnost.
Materijal koji se koristi pri pravljenju je silikon debljine oko 2 mm, te je splint gotovo neprimetan. Dizajniran je tako da pokriva sve zube, sa svih strana, pri čemu nema opasnosti od ispadanja.
Iako se može izrađivati za obe vilice, dovoljan je samo za jednu. Postavljanjem štitnika na gornju ili donju vilicu, automatski biće zaštićen i drugi zubni niz.
Nemojte da dozvolite da škripanje zubima ostavi posledice po vaše oralno zdravlje, potražite na vreme pomoć u stomatološkoj ordinaciji Lumident Studio.